Sećam se dana kada sam prvi put pogledao stare, odbačene palete na gradilištu. Bile su prašnjave, neke napukle, ali u mojim očima, svaka je bila prazno platno. Kao neko ko je proveo više od petnaest godina u svetu ‘uradi sam’ projekata, od onih koji su prošli glatko do onih koji su se završavali sa zavojima na prstima, mogu ti reći — ovaj osećaj je dobro poznat. Osećaj kad te nešto, onako na prvu, zgrabi i ne da ti mira dok ne probaš. Baštenski nameštaj od paleta? To je bio moj izazov, moj tihi dogovor sa samim sobom da ću transformisati te komade drveta u nešto lepo i funkcionalno. I veruj mi, ako sam ja uspeo, možeš i ti.
Početak Priče: Moja Bašta I Palete
Pre petnaest godina, moja bašta je bila samo to – bašta. Ništa spektakularno. Imala je tu jednu plastičnu garnituru koja je bleštala na suncu kao da je tek izašla iz fabrike, ali je bila udobna kao kamena ploča. Znaš, ona garnitura što je kupiš jer je “praktična” i “laka za održavanje”, a onda shvatiš da ti ubija dušu svaki put kad sedneš. Možda sam preterano dramatičan, ali tako je bilo. Sedeo sam tamo, pijući prvu jutarnju kafu, osećajući prstohvat hladnog jutarnjeg vazduha na koži, i gledao u te plastične stolice. Nešto mi je govorilo da mora da postoji bolji način. Nije li život prekratak da sedimo na nečemu što nam se ne dopada?
Prvi Korak: Vagaš Ideje
Tako je počelo. Dani su prolazili, a ja sam neprestano pretraživao internet, listao časopise, tražio inspiraciju. U to vreme, palete su već bile „stvar“ u svetu DIY, ali nekako sam im odolevao. Činilo mi se da je to previše posla, previše brušenja, previše truda. Ali, s vremenom, video sam te predivne bašte, terase, čak i enterijere, preplavljene nameštajem od paleta. I ne bilo kakvim, već onim koji je disao karakterom, koji je imao priču. To me je kupilo. Video sam tu mogućnost, taj potencijal da stvorim nešto jedinstveno, nešto što će zaista odražavati mene i moj dom. I, iskreno, shvatio sam i ekonomsku stranu medalje. Kome se ne dopada dobar projekat koji štedi novac, a istovremeno daje prelep rezultat? Baš tada sam počeo da razmišljam o tome kako napraviti unikatni nameštaj od paleta. Razumeš me? To je bilo to. To je bio trenutak kada sam odlučio da zasučem rukave.
“Operativni Ožiljak”: Kad Je Stolica Propala
Moj prvi projekat s paletama bio je, blago rečeno, katastrofa. Hteo sam da napravim neku modernu ležaljku, nešto što bi izgledalo kao da je ispalo iz nekog skupog kataloga. Bio sam mlad, pun entuzijazma, ali potpuno neiskusan. Sakupio sam palete, neke sam našao pored kontejnera, neke sam dobio od prijatelja. Nisam proveravao ni njihovo stanje, ni poreklo, ni da li su tretirane hemikalijama. Samo sam ih video kao drvo. To je bila moja prva i najveća greška. Počeo sam da ih sečem, da ih spajam. U glavi sam imao sliku savršenstva, ali u stvarnosti, stvari su se raspadale. Drvo je bilo vlažno, neke daske trule. Vijci nisu držali kako treba. I onda, vrhunac. Dok sam pokušavao da sastavim naslon, nešto je puklo. Ne samo da se drvo raspalo, već mi je komad daske odleteo pravo u čelo. Srećom, ništa strašno, samo modrica i jedno veliko
