Home » Oslikajte platno špahtlom bez prethodnog iskustva [Video]

Oslikajte platno špahtlom bez prethodnog iskustva [Video]

🎙️ Podcast summary

Prestanite da trošite novac na skupe komplete četkica koje ćete uništiti za jedno popodne jer niste naučili kako da ih pravilno čistite. Prava istina o modernom slikarstvu je jednostavna: četkica je alat za preciznost, ali špahtla je alat za karakter. Ako želite teksturu koja bukvalno iskače sa zida, a ne želite da provedete mesece učeći mešanje boja, bacite dlaku i uzmite metal. Vi možete napraviti umetničko delo bez ijednog poteza dlakom, pod uslovom da razumete kako se materijal ponaša pod pritiskom.

Zaboravite na pribor iz prodavnice: Šta vam zapravo treba u radionici

Direktno rešenje za početnički budžet nije set od 20 evra, već jedna dobra savitljiva špahtla i par akrilnih boja. Ako nemate špahtlu, poslužiće i stara kreditna kartica ili plastični nož za mazanje putera. Špahtla mora da ima “feder” – onaj specifičan otpor koji osećate kada je pritisnete o dlan. Bez tog povratnog impulsa, samo ćete grebati po platnu umesto da nanosite pastu. Kod izbora boja, ne kupujte one vodene, providne varijante. Treba vam ‘heavy body’ akril koji miriše na svežu plastiku i ima gustinu hladnog krema. Ako je boja previše tečna, dodajte malo običnog kukuruznog skroba da je zgusnete. Scrappy metoda, ali radi. Nanošenje debelog sloja akrilne boje špahtlom na platno

Zašto akrilni polimeri rade to što rade: Nauka iza paste

U ovom delu ćemo stati na trenutak da objasnimo hemiju. Zašto ovo uopšte radi? Akrilna boja je u suštini pigment suspendovan u emulziji akrilnog polimera. Kada voda ispari, ti molekuli polimera se spajaju u čvrstu, plastičnu mrežu koja je otporna na vodu. Špahtla vam omogućava da nanesete deblje slojeve jer ne razbijate te lance molekula kao što to radi četkica. Viskoznost je ovde ključna reč. Što je sloj deblji, to je unutrašnja kohezija materijala veća, što sprečava da se boja razlije u bezličnu mrlju. Razumevanje ovog procesa je razlika između umetnosti i haosa na stolu.

Da li moram da koristim pravo platno?

Ne. Možete koristiti običan komad šperploče ili čak karton od kutije, ali ga prvo morate ‘zatvoriti’ akrilnim prajmerom ili belom bojom da drvo ne bi ‘popilo’ svu vlagu iz boje i ostavilo vam ispucalu površinu. Slično kao kod projekata gde pravite policu od starih merdevina, priprema podloge određuje vek trajanja celog rada.

Tehnika “struganja i mazanja”: Osećaj pod rukom

Pritisak je sve. Kada špahtlu prislonite na platno, čućete onaj suvi, hrapavi zvuk trenja metala o tkaninu. To je signal da ste previše pritisli. Boja treba da klizi kao puter na vrelu tost hlebu. Ako želite oštre ivice, koristite samo vrh špahtle. Za široke, maglovite prelaze, položite celu oštricu ravno i vucite je polako. Osetićete blagi otpor, skoro kao magnetno privlačenje. To je površinski napon. Ako se pojave mehurići vazduha, samo ih ‘udarite’ ravnim delom alatke. Nemojte se plašiti da ‘zagrabite’ previše boje. Više je ovde uvek bolje. Ako pogrešite, jednostavno ostružite sve dok je mokro. Nema popravke, samo novi početak. Kratko i jasno. Bez filozofije.

Anatomija katastrofe: Kako uništiti platno u 20 minuta

Najveća greška koju ćete napraviti je nanošenje novog, vlažnog sloja preko polusuvog, debelog nanosa. Opisaću vam šta će se desiti za 6 meseci: boja će se spolja osušiti, ali će unutra ostati meka kao guma. Kako se unutrašnji sloj polako skuplja usled isparavanja, gornja ‘kora’ će početi da puca kao isušen mulj u pustinji. Izgubićete 40% integriteta slike i delovi će početi da otpadaju čim neko jače zalupi vrata u sobi. Ako ste radili lepljenje podnih lajsni bez eksera, znate da lepak mora da ‘uhvati’ celom površinom. Ovde je isto. Ako donji sloj nije suv, gornji nema za šta da se drži. Strpljenje je alat koji se ne kupuje u prodavnici.

Šta ako nemam prostor za slikanje?

Uradite ono što rade pravi ‘hakeri’ prostora. Raširite običnu građevinsku foliju ili stare novine preko stola u kuhinji. Akril se, jednom kad se osuši, skida sa kože samo uz ozbiljno ribanje, a sa odeće nikako. Zato obucite staru majicu, istu onu koju ste koristili kada ste pravili saksije od starog peskira i betona. Miris akrila nije toksičan kao uljane boje, ali ipak otvorite prozor. Svež vazduh ubrzava oksidaciju i pomaže polimerima da se brže povežu.

Koliko dugo se ovo zapravo suši?

Na 20°C, tanak sloj je suv za 15 minuta. Debeli ‘impašto’ nanosi špahtlom mogu biti mekani na dodir i do 48 sati. Potpuno sazrevanje (curing) traje i do 7 dana. Nemojte je lakirati pre toga ili ćete zarobiti vlagu unutra i dobiti mutnu, beličastu fleku umesto sjajne slike.

Finalni dodir: Od otpada do galerije

Kada završite, nemojte prati špahtlu u sudoperi. Nikada. To je najbrži put da zapušite cevi plastičnom masom koja se ne rastvara. Obrišite je starom krpom ili papirnim ubrusom dok je još mokra. Ako se boja osuši na metalu, moraćete da je stružete skalpelom. Slikanje špahtlom je fizički posao. Vaša ruka će vas boleti od držanja ugla pod 45 stepeni. To je normalno. Mišići se prilagođavaju. Na kraju, dobićete nešto što ima dubinu, senku i karakter. Nešto što ste napravili svojim rukama, koristeći silu i pritisak, a ne nežne poteze dlakom. To je razlika između dekoracije i umetnosti. Držite se plana, ne štedite na boji i ne bojte se da uprljate ruke. To je jedini način da naučite.

📚 Further Reading

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top